srijeda, 27. lipnja 2018.

MILE KITIĆ JOŠ UVIJEK U ŠOKU NAKON ODLASKA KOLEGE: Izgleda da je Sinan morao umrijeti da bi se Dragana....

Posted by Recepti za 5 on 02:21 | No comments
Rezultat slika za MILE KITIĆ JOŠ UVIJEK U ŠOKU NAKON ODLASKA KOLEGE: Izgleda da je Sinan morao umrijeti da bi se Dragana....
Eto, tako se desilo nažalost, da se prvi put nakon izvjesnog vremena sretnemo baš na dženazi
Odličan nastup kao i uvijek, popularni Mile Kitić imao je u njemačkoj diskoteci „Club Play“ u Offenbachu, a razgovor sa njim vodili smo noć poslije koncerta u jednom hotelu gdje je odsjeo. Kao i uvijek bio je raspoložen za razgovor.
Prvo pitanje odnosilo se na smrt Sinana Sakića te na to ko mu je saopštio tu vijest.
-Prvi mi je tu groznu i za mene veoma tužnu vijest rekao Perica Zdravković. Ja imam jedan broj telefona koji je je 24 sata u upotrebi, a taj broj nema baš svako, dok je drugi je za dogovore i njega gasim kada se odmaram. E, upravo na taj broj telefona koji je dostupan samo mojoj porodici i mom užem krugu prijatelja, zazvonio je oko pola devet i tada sam saznao od Perice, a nakon toga došao je do mene i jedan dečko koji radi kod mene, čuva mi kuću i pomaže, da mi isto to kaže.
Šta ti je u tom momentu prošlo kroz glavu?
-Ti znaš, da mi jedno vrijeme nismo pričali, a sve zbog gluposti, baš kao što je bilo i sa Draganom Mirković. Ja sam Sinana najviše volio na estradi, a pored njega tu je još jedan čovjek, a to je Halid Bešlić. Svi na jednu, a njih dvojica na drugu stranu. Sinan je u zadnjih par godina njegovog života imao taj neki njegov stadijum u kojem sa njim nisi mogao ni da pričaš, ali kažem još jednom, bio je i ostao kao moj rođeni brat. Njegova smrt me zaista duboko pogodila, i još ne vjerujem da ga nema.


Da li je trebao da Sinan umre, da bi došlo do pomirenja između tebe i Dragane Mirković?
-Mislim da si tu u pravu. Mislim da nas je posmatrao odnekud i zadovoljno se smiješio. Možda bi se ja i Dragana pomirili još odavno da smo imali priliku da se negdje sretnemo. Eto, tako se desilo nažalost, da se prvi put nakon izvjesnog vremena sretnemo baš na dženazi Sinana Sakića. Dragana je sjajna žena, ostvarena žena, divna majka, supruga i velika zvijezda, ali ja i dalje ostajem pri svom stavu zbog kojeg sam se naljutio. To je žena koja nema skandala, ona je jednostavno top žena. Perica Zdravković i ja smo došli na shranu, nosimo cvijeće, a onda je Perica rekao, da bi bio red da svi zajedno idemo. Ja dolazim, Dragana stoji, gleda ona u mene, ja u nju, i onda sam joj prišao i pružio joj ruku. Zagrlili smo se, nismo mnogo komentarisali o prošlosti. Tuga nas je sve svladala, Dragana i ja smo samo nastavili tamo gdje smo nekad stali. Poslije sahrane svi smo otišli u jedan restoran, kompletna ekipa „Južnog vetra“, sjećali smo se našeg Sinana.
Svi su bili osim Miodraga M.Ilića (Mileta Basa), zbog čega?
–On je jednostavno takav čovjek, a ja sam čak i pretpostavljao da neće da dođe. Njemu je jednostavno svako kriv. Ne znam zbog čega mu je Sinan kriv, što je otišao od njega? Pa, „Južni vetar“ se raspao početkom ratnih dešavanja. Ja u Njemačku, Kemal i Šemsa isto tako, Dragana i Sinan svojim putem. A, prije našeg odlaska i sami muzičari su se razišli i svako otišao svojim putem. Žao mi je što nije došao.
Da li je Medo Sakić bio na sahrani?
-Vjeruj mi da ne znam, ja ga u stvari i ne poznajem. Ali, su mi rekli da je bio.
Dok pričaš, oči su ti vlažne, da li te sve to tako potreslo?
-Ja tek ustvari sada plačem zbog Sinanove smrti, zbog neminovnosti života koji brzo prolazi, zbog izgubljenog vremena u kojem se nismo družili, zbog odnosa sa Draganom…Ma, plačem zbog svega.


Po čemu češ pamtiti Sinan Sakića?
-Bio je emitovan, bio je sav prepun neke dobrote, imao je dušu, kao malo ko na estradi. Žao mi je što je najmanje mislio na sebe. Veliki porok su mu bile cigarete. Sjećam se vremena i turneja „Južnog vetra“, pa smo dijelili hotelske sobe, on čim otvori oči, odmah u krevetu prvo popuši najmanje pet cigareta, a jeo je 100 grama dnevno.
Da li će se brzo zaboraviti?
-Mislim da neće, jer Sinan je bio specifičan, baš kao i pokojni Toma Zdravković. Nije imao nikakvih skandala, uvijek je htio da pomogne ljudima, dijelio je emocije ljudima kao malo koji pjevač. Sve će ga to jako dugo zadržati u sjećanju mnogih ljudi, a o njegovim pjesmama da ne govorim.
Neminovno je da smrt svakog čeka, da li se bojiš tog momenta?
-Ne bojim se, ali razmišljam o tome. Svi se nešto kroz život borimo, sekiramo se. Zbog neke sitnice koja je beznačajna nekad se znojim, ne mogu da zaspim, a u stvari sve je to nebitno, sve osim zdravlja. Život je stvarno bezveze, kada vidiš, zatrpaju te onom zemljom, odeš i ništa ne poneseš sa sobom. Ali, rođeni smo da se moramo boriti kroz život.
Da li već sada neko od vas iz Južnog vetra razmišlja o tome da napravite neki koncert posvećen Sinanu Sakiću?
-Ja ću prvi insistirati na tome da se održi jedno večer posvećeno njemu, Sinan ima dovoljno pjesama da cijelu noć pjevamo. Ja ću razgovarati sa Banetom Obradovićem njegovim menadžerom i Sinanovom suprugom Sabinom da to održimo na Tašmajdanu jer je Sinan poznat po koncertima na Tašu. Sinan je to zaslužio.
Da li ćeš uspjeti malo odmarati ovo ljeto?
-Ja imam jedan problem, jer zaista mnogo radim. Sada je ljeto, vrijeme diskoteka, nastupa na otvorenom i sad svi zovu. Recimo, pjevam kod Nerke u „Galaksisu“, pa me onda zove Dragan pa pita što neću kod njega, pa tako pokušavam da svima izađem u susret. Radim dosta ove godine po moru, posebno Dalmaciji, pa ću eto tako tu malo osjetiti sunca i mora.
Jedan si od rijetkih pjevača koji je omiljen u Hrvatskoj, konkretno u Dalmaciji?
–To je zaista fenomen. Ja u Splitu pjevam dva do tri puta godišnje, kada izađem na binu, što bi se reklo, „zemlja gori“. Pet minuta mi skandiraju ime. Ovog ljeta u Makarskoj pjevam dva puta, pa tu je Zagreb, gdje četiri puta pjevam godišnje. Jednostavno Hrvatska me obožava i zbog toga sam baš sretan, ali tu je i moja BiH.

0 komentari:

Objavi komentar