Posted by arko on 07:06 | No comments
Danas je točno 40 godina otkako sam sa svojih 19 otišla na drugi kraj Europe ostavivši iza sebe četverogodišnju vezu. On me molio da ne idem kada sam mu rekla, a ja sam čak 1 mjesec nakon što sam saznala da me stric uspio upisati na fakultet odbijala razgovore s njim misleći da će mi biti lakše kada odem.
Otišla sam za ambicijama i sve ih ostvarila. No ostala je neka praznina u duši, tuga za njim. Nikada se nisam uspjela skrasiti s nekim drugim. I danas sam sama. Unatoč svim diplomama i priznanjima ja nisam ostvarena osoba. Nikada nakon odlaska nisam pokušala stupiti u kontakt s njim jer vjerujem da je sreću pronašao s nekom drugom ženom. A ja bih i voljela da je sretan.
Ja bih bila sretnija da sam se zadovoljila osrednjim poslom i osrednjom platom, jer vjerovatno bih kraj sebe imala njega. Mladi, ambicioznost je pozitivna, no ljubav je
važnija. Pronađete li osobu koju iskreno volite i koja voli vas, ne ispuštajte je. Jedna je istinska ljubav i vrijednija je od svega.
0 komentari:
Objavi komentar