Posted by arko on 07:06 | No comments
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg22ZiwVSOvsxIs4fGdq6VWTPbCu53B-TUJLNyWFBqt19FeZe32Q1MZ0s2_eVQmfgdPbgd1rhkXCBn7IascTGbkXl7XPQaXsxxXWaIpdXVL6D-jp68mZk9DyBlLZ4DrDHLQheNtLYqwfXzI/s640/12204642_10208004257010023_893360264_n.jpg)
Danas je točno 40 godina otkako sam sa svojih 19 otišla na drugi kraj Europe ostavivši iza sebe četverogodišnju vezu. On me molio da ne idem kada sam mu rekla, a ja sam čak 1 mjesec nakon što sam saznala da me stric uspio upisati na fakultet odbijala razgovore s njim misleći da će mi biti lakše kada odem.
Otišla sam za ambicijama i sve ih ostvarila. No ostala je neka praznina u duši, tuga za njim. Nikada se nisam uspjela skrasiti s nekim drugim. I danas sam sama. Unatoč svim diplomama i priznanjima ja nisam ostvarena osoba. Nikada nakon odlaska nisam pokušala stupiti u kontakt s njim jer vjerujem da je sreću pronašao s nekom drugom ženom. A ja bih i voljela da je sretan.
Ja bih bila sretnija da sam se zadovoljila osrednjim poslom i osrednjom platom, jer vjerovatno bih kraj sebe imala njega. Mladi, ambicioznost je pozitivna, no ljubav je
važnija. Pronađete li osobu koju iskreno volite i koja voli vas, ne ispuštajte je. Jedna je istinska ljubav i vrijednija je od svega.
0 komentari:
Objavi komentar